Videonadzor i čokolada: gdje prestaje opravdan interes
Kada govorimo o snimkama videonadzora, potrebno je jasno razumjeti da se iste mogu pregledavati i izuzimati samo u svrhu zbog koje je videonadzor postavljen a to je zaštita ljudi i imovine. Svako drugo korištenje snimki, bilo iz znatiželje, provjere ili „unutarnje istrage“, predstavlja nezakonitu obradu osobnih podataka.
U medijima se nedavno pojavila informacija o navodnom pregledavanju snimki videonadzora zbog krađe čokolade iz ureda gradonačelnice. Naizgled, riječ je o banalnoj situaciji - nestanku predmeta male vrijednosti. Međutim, upravo takvi slučajevi često otvaraju najvažnija pitanja o granici između opravdane zaštite imovine i povrede privatnosti zaposlenika.
Opravdanost pregledavanja snimki
Iako se čini logičnim da videonadzor postoji kako bi se spriječila i otkrila krađa, svako pregledavanje snimki mora biti razmjerno i nužno. To znači da je prije uvida potrebno provesti test razmjernosti, kojim se utvrđuje:
- postoji li stvarna potreba za pregledavanjem,
- može li se cilj postići na manje invazivan način, i
- pretežu li interesi voditelja obrade nad pravima ispitanika, u ovom slučaju zaposlenika.
Prema Smjernicama Europskog odbora za zaštitu podataka (EDPB) o obradi putem videonadzora, u konkretnom slučaju krađe čokolade teško je opravdati pregledavanje snimki jer vrijednost i okolnosti događaja ne prelaze prag nužnosti. Drugim riječima, nema javnog interesa ni razine ugroze koja bi opravdala obradu osobnih podataka zaposlenika putem videonadzora.
Takva bi opravdanost mogla postojati jedino ako bi, primjerice, bila riječ o krađi službenog poklon-paketa koji je grad pripremio za svoje zaposlenike ili poslovne partnere, čime bi nastala stvarna imovinska šteta ili reputacijska odgovornost. Međutim, nestanak osobnog predmeta poput čokolade, gumice za kosu ili kemijske olovke ne predstavlja zakonitu osnovu za pregledavanje snimki videonadzora.
Videonadzor nije alat za praćenje zaposlenika
Još je važnije naglasiti da se videonadzor ne smije koristiti za nadzor rada zaposlenika. To znači da snimke nije dopušteno pregledavati radi utvrđivanja nepravilnosti u radu, ponašanju ili etičkom postupanju zaposlenika. Postupanje poput pregledavanja snimki radi „gubitka povjerenja u zaposlenike“ ili radi prijave etičkom povjerenstvu izravno krši temeljno načelo svrhovitosti iz članka 5. GDPR-a.
U slučaju sumnje na krađu ili nepravilnost, poslodavac je dužan prijaviti incident nadležnim tijelima (npr. policiji) koja su ovlaštena izuzeti snimke i koristiti ih u svrhu istrage.
Pristup i sigurnost snimki
Čak i kada postoji opravdan razlog za pristup videozapisima, snimkama smije pristupati isključivo ovlaštena osoba, uz obvezno automatsko praćenje logova pristupa. Potrebno je uspostaviti automatizirani sustav evidencije koji bilježi vrijeme, mjesto i identitet osobe koja je pristupila snimkama. Ovlaštena osoba mora voditi evidenciju o svim pristupima, spriječiti neovlašteni uvid te osigurati da se snimke pohranjuju i brišu u skladu s važećim propisima i internim pravilima o zaštiti podataka.
Videonadzor je snažan alat sigurnosti, ali i vrlo osjetljivo područje obrade osobnih podataka. Njegova svrha nije dokazivanje manjih propusta, kontrola zaposlenika ni unutarnje istrage. Kada se zaboravi temeljni princip - da se snimke smiju koristiti samo kada je to nužno i razmjerno, tada zaštita imovine lako preraste u povredu prava pojedinca.
